Prisilna kontrola

Prisilna kontrola (eng. coercive control) je model planskog, sustavnog i dugotrajnog emocionalnog, psihičkog i ekonomskog zlostavljanja, koje prethodi tjelesnim napadima i ubojstvima i žrtvu pretvara u taoca takvog partnera. Osobe koje primjenjuju prisilnu kontrolu kao model kontrolirajućeg ponašanja nad drugim osobama čine to s ciljem uspostave i zadržavanja moći, a žrtve su izložene dugotrajnom psihičkom, fizičkom, mentalnom, seksualnom ili financijskom zlostavljanju. Zlostavljači ponašanje prisilne kontrole obično koristi radi sticanja i zadržavanja moći i kontrolu nad drugom osobom kako bi tu žrtvu izložili psihičkom, fizičkom, mentalnom, seksualnom ili financijskom zlostavljanju. Zlostavljač može imati različite motive koji mogu uključivati devalvaciju, zavist, osobnu korist, osobno zadovoljstvo, psihološku projekciju ili jednostavno uživanje u primjeni moći i kontrole.^[1]

Kontrolirajući zlostavljači se koriste različitim taktikama kako bi nametnuli moć i kontrolu nad svojim žrtvama. Same taktike su razni oblici psihičkog i emocionalnog zlostavljanja, a ponekad i su i fizički nasilne. Osobe koje koriste oblike kontrolirajućeg ponašanja često žrtvu izlažu i ekonomskom zlostavljanju, uspostavlja nad njom ekonomska ograničenja kako bi žrtvu vezala uz sebe i u toj sferi života onemogućila u otporu.^[2] Cilj zlostavljača je kontrolirati, zastrašiti i utjecati na žrtvu da se u odnosu ili vezi sa zlostavljačem koji primjenjuje prisilnu kontrolu osjeća inferiorno i bez prava glasa.^[3]

Manipulatori i zlostavljači žrtvu mogu kontrolirati nizom psiholoških taktika. U cilju ostvarenja kontrole nad osobom na početku odnosa i veze s prema osobi nad kojom uspostavljaju moć planski koriste niz pojačano pozitivnih obrazaca ponašanja kao što je laskanje, šarmiranje, dodvoravanje, izraziti izlijevi ljubavi i preizražene pažnje, darivanje... Ta se ponašanja mijenjaju u pojačano negativne obrasce ponašanja, u psihičko i emocionalno zlostavljanje, u fazi kad je osoba s prisilnom kontrolom stekla sigurnost da ima uspostavljenu dovoljnu razinu kontrole. Tada primjenjuje različite oblike psihičkog kažnjavanja: prigovaranje, šutnja, psovke, prijetnje, zastrašivanje, emocionalne ucjene, osjećaji krivnje, ignoriranje i nepridavanje pažnje, oduzimanje predmeta, kotroliranje kretanja. Tu je i niz traumatskih taktika poput verbalnog zlostavljanje ili eksplozivna ljutnja ).^[4] 

U primjeni kontrolirajućeg ponašanja osobe koje rade prisilnu kontrolu najviše iskorištavju ranjivost neke osobe, pa kao svoje mete za žrtve najčešće biraju one osobe koje su posebno ranjive.^[5][6][7] Traumatska veza između zlostavljača i žrtava može biti i rezultat kontinuiranih ciklusa zlostavljanja u kojima povremeno pojačavanje 'nagrade' i kazne stvara snažne emocionalne i zamagljuje se prepoznavanje nasilnih oblika ponašanja zlostavljača i patnja žrtve.^[8] To su situacije kad se kontrolirajuće ponašanje kao nasilničko normalizira, legitimizira, poriče, ili u konačnici za to krivi žrtvu, kao onu koja takvo ponašanje izaziva.^[9][10][11]

Druge strategije koje se koriste su izolacija, izluđivanje, igre uma, laganje, dezinformacije, propaganda, destabilizacija, ispiranje mozga i zavadi pa vladaj. Žrtvu se može zlostavljati alkoholom ili drogom ili joj uskratiti san kako bi postala dezorijentirana.^[12][13] Na temelju statističkih dokaza, određeni poremećaji osobnosti koreliraju s nasilnim sklonostima pojedinaca s tim specifičnim poremećajima osobnosti kada se kompiliraju i sa samim nasilnim djetinjstvom.^[14]

Ozbiljnost ponašanja prisilne kontrole u modernim je zapadnim društvima sve više prepoznata, a nekoliko je zemalja u svom kaznenom zakonodavstvu prisilnu kontrolu (eng. coercive control) definiralo kaznenim djelom.

Sam izraz coercive control skovao je sociolog, istraživač, forenzičar socijalnog rada i profesor emeritus Evan Stark, koji se godinama bavi pravnim, političkim i zdravstvenim dimenzijama međuljudskog nasilja. Izraz prisilne kontrole prvi puta upotrebljava 2007. godine u knjizi Coercive Control: The Entrapment of Women in Personal Life (Prisilna kontrola: zarobljavanje žena u osobnom životu) u kojoj se bavi vrstom obiteljskog zlostavljanja koja ne uključuje uvijek fizičko nasilje.

Nakon toga povećao se i interes pravnika i policijskih stručnjaka, kriminalista, koji se u praksi često susreću s nasiljem u obitelji da za razumijevanjem karakteristika i učinaka prisilne kontrole u pravnoj terminologiji. Irska 1. siječnja 2019. donosi Zakon o nasilju u obitelji iz 2018., koji je omogućio da se praksa prisilne kontrole može identificirati na temelju njezinih učinaka na žrtvu. I na temelju toga, definirajući to kao: 'svaki dokaz pogoršanja tjelesne, psihičke ili emocionalne dobrobiti podnositelja zahtjeva ili ovisne osobe koji je izravno uzrokovan strahom od ponašanja ispitanika'.^[15]

Na sličnoj osnovi pokušaja razumijevanja i zaustavljanja raširene prakse prisilne kontrole, 2019., vlada Ujedinjenog Kraljevstva učinila je poduku o tome što je prisilna kontrola obveznim dijelom nastavnog programa o odnosima.^[16]

Istraživanju prisilne kontrole, točnije kako je prepoznavati i dokazivati posvetila je velik dio svog profesionalnog života i britanska kriminologinja dr. Jane Monckton Smith, koja u svojoj najnovijoj knjizi „In Control: Dangerous Relationships and How They End in Murder“ (U kontroli: Opasne veze i kako završavaju ubojstvom) objavljuje rezultate istraživanja 372 slučaja obiteljskog nasilja u Velikoj Britaniji i otkriva kako postoji obrazac od osam faza zahvaljujući kojem možemo prepoznavati znakove prisilne kontrole i prevenirati ubojstvo, femicid.

Dok se prisilna kontrola često razmatra u kontekstu postojeće intimne veze, kada se koristi za izazivanje seksualnog susreta, zakonski se smatra sastavnim dijelom seksualnog zlostavljanja ili silovanja.^[17] Kada se koristi za početak i održavanje dugotrajnije intimne veze, smatra se sastavnim elementom seksualnog ropstva.

1. ↑ Lehmann, Peter; Simmons, Catherine A.; Pillai, Vijayan K. 1. kolovoza 2012. The Validation of the Checklist of Controlling Behaviors (CCB): Assessing Coercive Control in Abusive Relationships. Violence Against Women (engleski). 18 (8): 913–933. doi:10.1177/1077801212456522. ISSN 1077-8012. PMID 23008428
2. ↑ Economic abuse wheel. Women's Domestic Abuse Helpline. Retrieved December 13, 2016.
3. ↑ Jill Cory; Karen McAndless-Davis. When Love Hurts: A Woman's Guide to Understanding Abuse in Relationships. WomanKind Press; 2000. ISBN 978-0-9686016-0-0. p. 30.
4. ↑ Braiker, Harriet B. 2003. An Overview of Manipulation. Who's Pulling Your Strings?: How to Break the Cycle of Manipulation and Regain Control of Your Life. McGraw Hill Professional. New York. ISBN 9780071435680. Pristupljeno 24. srpnja 2021.
5. ↑ Braiker, Harriet B. 2003. An Overview of Manipulation. Who's Pulling Your Strings?: How to Break the Cycle of Manipulation and Regain Control of Your Life. McGraw Hill Professional. New York. str. 3. ISBN 9780071435680. Pristupljeno 24. srpnja 2021.. [...] if you make the manipulation ineffective by changing your behavior, the manipulator will be forced to change tactics or to seek an easier target elsewhere.
6. ↑ Simon, George K. 1996. Recognizing the Tactics of Manipulation and Control. In Sheep's Clothing: Understanding and Dealing with Manipulative People revised izdanje. A.J. Christopher. Little Rock, Arkansas. ISBN 9780965169608
7. ↑ Kantor, Martin. 2006. The Psychopathology of Everyday Life: How to Deal with Manipulative People. ISBN 978-0-275-98798-5
8. ↑ Sanderson, C. 2008. Counselling Survivors of Domestic Abuse. Jessica Kingsley Publishers. ISBN 978-1-84642-811-1. Pristupljeno 28. studenoga 2021.
9. ↑ Crosson-Tower, Cynthia. 2005. Understanding Child Abuse and Neglect. Allyn & Bacon. str. 208. ISBN 0-205-40183-X
10. ↑ Monique Mattei Ferraro; Eoghan Casey; Michael McGrath. 2005. Investigating Child Exploitation and Pornography: The Internet, the Law and Forensic Science. Academic Press. str. 159. ISBN 0121631052. Pristupljeno 6. travnja 2016.
11. ↑ Christiane Sanderson. 2006. Counselling Adult Survivors of Child Sexual Abuse. Jessica Kingsley Publishers. ISBN 1843103354. Pristupljeno 6. travnja 2016.
12. ↑ Sleep Deprivation Used as Abuse Tactic. DomesticShelters.org
13. ↑ Family and Domestic Violence – Healthy Work Healthy Living Tip Sheet. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2019. Pristupljeno 7. svibnja 2022.
14. ↑ Miller, Paul M.; LISAK, DAVID. 1. lipnja 1999. Associations Between Childhood Abuse and Personality Disorder Symptoms in College Males. Journal of Interpersonal Violence (engleski). 14 (6): 642–656. doi:10.1177/088626099014006005. ISSN 0886-2605
15. ↑ Baumann, J.D., Mark. Coercive control and emotional abuse illegal in U.K., France, Ireland –and Clallam?. Clallam County Bar Clallam County lawyers & legal news. Pristupljeno 27. listopada 2020.
16. ↑ Price, Hannah. Coercive control: 'I was 16 and thought it was normal'. BBC. Pristupljeno 27. listopada 2020.. To raise awareness of all forms of abuse, the government made 'relationship education' compulsory in schools - coming into action in September 2020. The syllabus includes teaching students to identify financial, emotional and physical abuse in teenage and adult relationships.
17. ↑ Sexual offences. CPS. Pristupljeno 9. kolovoza 2021.